subota, 15.08.2009.

...Evo jedna samo za moj bivsi ego...

×WoRkS Of LUCłFER×

a pure hearted virgin girl
was a sweet victim for the unholy one
made her a heir to summon the worst
the darkest,the cruelest demons uppon


on a crimson meadow the cursed child was born
looked so ordinary so pure but inside the evil evolved
OMEN-she named him,as the dark lord said
thau mother had no choice,by evil she was led

as the years went by
the child grew and grew
and the evil that people have mentioned to rise
it turned out to be oh so true

the heir,now a fully grown man
searches the world for worthy people
worthy to follow the dark lord in his vengance
to avenge his fall caused by the hOllY mAn then

he still awaits for us in the shadows
waitin for the moment we will say yes to him
awaiting to take us places we've never dreamed of
awaiting on the moment we'll vanish in air thin........



By:lestat's sister
Written on:Wednsday,
july 6th
2008.
00:00am

...Mrtwi ljiljan...

Gledala sam kako se cvijeće suši
gledala kako im se svijet ruši
gledala sam nestanak njihove ljepote
gledala nestanak njihove dobrote...

Maleni ljiljan u mojoj sobi
na najljepšem mjestu u najljepšoj vazi
maleni ljiljan se njiše na vjetru
slatka mala bubamara po njemu plazi.

Maleni ljiljan dan za danom stoji
dan za danom broji,broji,broji
život mu se malo po malo gasi
al' još uvijek ljiljan moju sobu krasi.

Jedno jutro divno u cik same zore
pogledam na ljiljan što gleda u more
kad ono ja vidim ljiljan mrtav visi
ja pomislim u glavi samo da mrtav nisi...

Sada moja soba više nije tako lijepa
nešto fali u njoj kao da sam slijepa
fali mali ljiljan da mi sobu čini sretnom
fali,jer mi srce sada puni sjetom...

O ti mali ljiljane daj se meni vrati
da mi prazni ne budu sitni noćni sati
kada ti tu nisi mene srce boli
moje srce više neće znati da voli...

Mrtvi mali ljiljan sad obogacuje raj
tamo je sad sretan njemu nije kraj
na nas svih na zemlji on sad gore pazi
čuva nas i voli nas i cesto dole silazi...

Njegov zadatak gotov nije
on je s nama samo se krije
a kada dođe pravi čas
Lilith Morth ce doci među nas
I srca nam ponovno ispuniti srećom
od one što smo imali prije još i većom
i nikada više napustiti nas neće
i stoga on na ovaj put sad kreće.
3.12.2008.
Srčeko malo nase...balerinice nasa...nadamo se da si sretna...
zeljela si biti slobodna...kao leptir...sada jesi...
leti daleko leti koliko mozes...jer nista te vise ne sputava u tvojem ostwariwanju sna....
VOLIMO TE.......<3<3<3<3<3<3<3

_____<3_____

Izgubljena u prostoru i vremenu
ne znam ku da pođem sad
kad znam da ond nas ništa biti neće
od nas ništa a ni od sreće...
Kako sam samo glupa bila
i mislila da nešto može biti
da nešto stvarno može biti od nas
mene i tebe...
Volim te kao more nebo
bez obzira koliko su daleko
uvijek se vole jednako
a ja tebe volim možda čak
i visše od toga,al' ipak
znam,ti voliš nju
i potpuno te razumijem iako
suze mi niz obraz teku
kao potok kad se ulijeva u rijeku
a ona u more pada niz slap...
Mislim da gubirm razum...
Svi su mi dani sivi ,crni,bijeli
kao daltonist boje ne vidim
niti zvukove čujem
niti miris osjećam osim-
mirisa tvog
boje tvojih očiju
glasa tvog
i kao mrtvac blijeda sam i
svaki dan kad vidim tebe
i svaki put kad prođeš kraj mene
željela bi da si tu
da sam u tvom naručju
da me grije toplina tijela tvog
i da se osjećam kao BOG
oprosti mi Bože što ga tako volim
kad ne mogu ,a srce mi neda da ga prebolim
ni sunce ne može više da sja
koliko moje srce tuče za njega...

???KoLiKo???

Koliko je suza otišlo u mrak,
dok je moja duša sanjala da je život lak?
???
Koliko je ptica otišlo prema nebu,u divnu mladost,
otišlo u slobodu,mir i čistu radost?
???
Koliko je želja bilo ispunjenih dok sam ja jako,
kao najveći žar,čekala samo jednu malenu malenu stvar?
???
Koliko je puta sunce obišlo sve ljude i raj,
a ja sam sama,bez nade,čekala njegov sjaj?
???
Ne mogu ni da nabrojim što moje srce traži,
al' možda su ljubav i sreća samo dvije velike laži?!

:::Cursed to be Forever Together Apart:::

e sad...kad ja pocnem bit ce sweega....nikad nisam mislila da cu moci tako nekoga woljeti...al dogodilo se i meni...i nije bilo lijepo ko sta je nekima lijepo kad se zaljube...meni je bilo najveće mučenje the biggest torment na ovom glupom svijetu na kojem moram ziwit....
sad se pitate zasto sve opisujem kao crno....e pa zato sta je....
cijeli ziwot ja se borim....borim se sama sa sobom da opstanem...da ne naprawim kriticni korak ka wjecnosti koja nije među ziwima...nikad nisam shwacala zasto je swe to tako....nikad nisam swacala....i onda kad ti godine nawru...shwatis...takaw mi je ziwot...predodredjena sam da patim i to je to...pomirila sam se s tim...i sada ziwim kako mi se postave puzle...
zato cu wam ispricati pricu...o meni...o njemu.....o nama koji nikad nismo postojali....
kao 14-ogodisnjakinja sam se doselila na Sucidar...i nije mi se to swidjalo...niti mi se sad swidja...
razlog doseljawanja je razwod...razwod zbog mog oca...budale...e jebiga....
kazu ljudi ko ti je kriw...jebem ja was swe...
i onda...jedan dan...moja nowa susjeda dodje kod mene doma....swe je bilo uredu do tada...
i onda je dosao on...
on...
on...
jos se sjecam kako je izgledao...
bilo je ljeto...on u hlacama od hajdukovog dresa...i donjoj majici samo...
u jbt...to je bilo ubitacno...
pitao duvan u sestre...
i pogledao mene...i nasmijao mi se...i pruzio mi ruku...i rekao...ja sam Ante....
a ja sam se samo nasmijala...
i ostala kao zakopana....
bez rijeci...
bez glasa..
bez ikakve naznake da cu progovoriti...
smjesna situacija...
i onda je otisao...
da ja sam se probudila...
Misleći da je stariji od mene bar 5-6 godina ...zašutjela sam....
al me znatizelja ponukala....ijana mi je odala tajnu...imao je 17...
PA TO JE NISTA???!!!NE MOZE BITI!!!???rekla sam...
ali bila je istina...
narednih godinu dana smo bili nerazdvojni...sve smo skupa radili...pili kave jeli ruckove pusili duvane pili smijali se skakljali plesali...
bili smo sretni...
do jednog dana..
tog dana smo oboje saznali da se svidjamo jedno drugome...
zapravo je trebali biti diwno i krasno...
ali nije...
nitko nezna zasto je tako ispalo...zasto smo se poslije toga jedno prema drugome poceli ponasat kao prema idiotima budalama i govnima koja nam nista ne znace...
tuzni dio toga jest...da ja nikad nisam ozbiljno shvacala ono sta sam mu govorila...jer sam bila glupo dijete...
i dan danas...
jos uvijek...
u mom srcu stoji on...
on...
on...
i nemogu ga izbrisati...
one plave oci poput neba u rano jutro...
crna kosa razbarusena do maximuma....
tijelo ko u boga...
dobro srce...koje...mene nikad nije shvacalo kako treba,...
danas shvacam zasto se sve to dogodilo...
ja sam bila dijete...
ja sam kriva sto je sve tako ispalo..
jer sam imala dojam da sve mora biti savrseno...
a to tako nikad nije..
i onda sad kazem..e jebiga sad....
nista drugo mi ne pada na pamet...
a vidjam ga svaki dan....
stojimo 2 metra jedno od drugoga...
i svaki sam dan kod njega..
al jedno on ne zna...da ga ja jos uvijek volim iz sveg srca...i da jos uvijek imam onaj privjesak...koji mi je dao....
moj lav...
njegova racica...
i nasa neostvarena ljubav...
zauvijek zapecacena kao nesretna....

...Proklinjem...

Noć je pala na grad,
samo u jednoj kući
svjetiljka je upaljena.
U toj kući sjedi cura,
tužnog lica,sjedi,piše.
Nijemo gleda u prozor
s nadom u očima.
Pogledom mami,
želja jo je toliko velika
da joj se plamen u očima vidi.
No, odjednom plamen
se ugasi zbog suza
koje su počele teći.
To sam ja...
A plamen u očima
ubog tebe gori,
i suze ga gase zbog tebe...
I svake noći PROKLINJEM
NADOLAZEĆI DAN
jer znam da vidjeti te moram.
Svakim danom moja tuga veća je
jer viđam te svaki dan
A tvoje oči odaju praznoću i hladnoću.
Ne,to ništa ne shvaćaš.
Nikada nećeš shvatiti koliko to boli
kada te gledati moram,a znam
da nikada,nikada nećeš
moj biti.
I PROKLINJEM DANkada sam te upoznala
kada sam srela oči plave te.
I PROKLINJEM TRENUTAKu kojem ja
nisam se usudila reći da volim te.
I PROKLINJEM SVOJE OČIjer vidjele su
I PROKLINJEM SVOJE UŠIjer čuju svaki dan
tvoj glas kako pozdravlja mehladno...
Nikada nećeš znati ,jer ja sam slaba,
Nikada nećeš priznati i da znaš,
Jer nisam ja ta koju želiš...
I pada kiša malena
pada kao suza na moj dlan,
nemam nade više,nemam
I PROKLINJEM NADOLAZEĆI SAN...

petak, 14.08.2009.

XxXxxxXxX

I ta muzika tiha
što me tako tako boli
i ta pjesma bez riječi
to je kraj

Sad znam kad te gubim
da u meni živiš ti
u tišini ove noći shvaćam sve
VoLiM Teeee....<3<3<3

NišTaViLo

Sjedim za stolom u svojoj sobi
malen je to prostor za mene...
Razmišljam o prostranstvu vani
dok kapi kiše udaraju o prozor moj...
Zamišljam se kako šetam ulicom
dok sunce osijava asfalt pod mojim nogama
ostavljam tragove za sobom
ne znajući odakle potječu,
ne mareći za njih...
I onda odjednom,kao grom iz vedra neba,
padne mi na pamet...
Što ti sada radiš?
Da li gledaš kapi kiše kako klize niz prozor?
Da li misliš o prošlosti
O straim danima i uspomenama,
Obećanjima,zakletvama,
ljubavima i mržnjama koje
želiš zaboraviti?
Da li možda pjevušiš pjesmu
koju si jednom meni pjevušio?
Da li njome pobuđuješ osjećaje?
Da li se uopće želiš sjetiti koliko sam i značila?
To znaš samo ti...
Pitanja kao ova da su postavljena meni
odgovorila bi ovako:
Jednom riječju da.
Jer značio si mi sve,
sve na ovom prokletom svijetu
mržnje,tuge,zlobe i samoće
i jedinouporište ti si mi uvijek bio.
Da, jer nisam znala bez tebe
niti koraka napraviti sama
Potpuno ovisna,potpuno svijesna
opasnosti kojoj se izlažem...
No svejednako,dala sam ti sve,
svaki trenutak svoga života
tebi sam posvetila jer
bez tbe ovaj svijet je kao NIŠTAVILO
koje guta sve pred sobom
ostavljajući prazninu koju je teško gledati...
Da li sada znaš kako je to?
Kako je to kada si ostavljen
Sam u beskraju,
i čekaš,čekaš da te ništavilo proguta,
i znaš da te neće boljeti...
Ostavljajući sve za sobom
krećeš u vrtlog,u bujicu
koja vuče te prema dnu,
svjestan da se nikada,
nikada nećeš vratiti,
i imajući to na umu
zadnji pogled bacaš na
ono što ostavljaš,
ono što ti je nekad značilo sve,
i u jednom trenutku kažeš
ODUSTAJEM
Padaš,sve dublje i dublje,
i kada dotakneš dno,
sjetiš se,tko te na to sve naveo...
Znati sada ne možeš...al' znaj...
jednom ćeš i ti u NIŠTAVILO...

To you my love
for all the times
I SAW YOU
for all the times
U SMILED
for all the tears
I CRIED 4 U
remember me...
that's my only
WHISH...<3<3<3